INTERSPORT AKTIV - Zima 2021

Zajedno s ocem Antom i sestrom Janicom stvorili ste jednu od najneobičnijih, a istovremeno jednu od najljepših skijaških priča u povijesti. Kako danas, kad je prošlo već nekoliko godina otkad ste profesionalne skije objesili o klin, gledate na svoju karijeru u kojoj ste postigli takoreći sve što se dalo postići? Kada pogledam unatrag, meni se također naša priča čini posve nevjerojatnom. S obzirom na to otkuda smo došli i u kakvim smo uvjetima trenirali, uistinu smo daleko dospjeli. Na naš uspjeh nesumnjivo je utjecalo dosta čimbenika. Vjerojatno smo imali i malo sreće. No činjenica jest da smo za uspjeh uistinu naporno radili. Naš je otac cijelo vrijeme znao što radi i koji su nam ciljevi, ali to je u našim uvjetima zaista bilo jako teško. Kako su očeve metode treninga utjecale na vaše samopouzdanje? Oca su u to vrijeme mnogi smatrali pomalo ludim. No on je bio samouvjeren i siguran u to da ćemo Janica i ja postati svjetski prvaci, unatoč tome što okolnosti nisu išle u našu korist. Svi znamo da Hrvatska prije nas nije imala vrhunske skijaše. Osim toga, u Hrvatskoj je počeo rat. Sjećam se anegdote s ledenjaka Mölltal. Vozio sam se na vučnici s jednim mladim slovenskim trenerom koji mi je rekao: „Znaš, to što vi radite na treninzima dosta je staromodno.“ Premda ni sâm nisam znao koje su suvremene smjernice, to mi je ostalo u glavi. No i sâm sam bio svjestan da je naš put drukčiji. To je bila naša jedina šansa jer nismo imali tako dobre uvjete kao naši konkurenti. Nekako smo morali iznaći način kako nadoknaditi sve nedostatke. Ali na kraju se sve okrenulo naglavce te ste Vi i Janica postali vrlo čvrste i samouvjerene osobe koje je veoma teško izbaciti iz takta? Definitivno. Na neki smo način utjelovljenje poznate izreke: „Što te ne ubije, ojača te!“ No činjenica jest da smo cijelo vrijeme vjerovali u naporan rad. Istina je kako nema uspjeha bez znanja i talenta, ali konačnu točku na „i“ uvijek stavlja naporan rad. Još sam kao dijete bio uvjeren da će onaj koji puno trenira sigurno biti uspješan. Taj me pristup obilježio. Naposljetku, pomagao mi je i kada sam se vraćao nakon brojnih ozljeda. Osim toga, sve me to naučilo strpljenju. Možda se sve zajedno događalo nešto sporije, no uvijek se iznova pokazalo da će rezultati doći. Nekada nije bilo ni interneta koji bi vas mogao odvratiti od zacrtanog puta? Da, i to. Nekad nije bilo tog utjecaja na djecu. Danas imamo izniman pristup informacijama, ponajprije zahvaljujući internetu. Mi to nismo imali. Mogli smo samo gledati što drugi rade. Još smo najviše trenirali sa Slovencima, ali i oni su imali drukčiji sustav. No ja sam vjerovao kako je naš sustav bolji, prije svega zato što smo kvantitativno trenirali znatno više od naših konkurenata. Koliko se Vi i Janica međusobno razlikujete? Janica je svakako izniman talent. Osim toga, imala je iznimnu mentalnu snagu, a to je nešto s čime se rađaš. To je bila dobitna kombinacija zbog koje je bila tako superiorna. Ja nisam bio talentiran poput nje, ali bio sam radnik. I cijelo sam vrijeme vjerovao da će doći vrijeme kada će se sve skupa poklopiti i meni. Tko investira, na kraju ubire plodove. Danas ste i Vi otac četvero djece. Služite li se u odgoju nekim metodama oca Ante? Janica i ja kao djeca smo s ocem provodili mnogo vremena u prirodi. Ljeti smo išli na Mljet i ondje upoznavali brojne zakonitosti prirode. Tamo smo također skakali s visokih litica, što nam je pomoglo riješiti se straha. To nas je isklesalo u svestrano čvrste, odlučne, samopouzdane i fokusirane osobe. Očeva vjera u nas pri svemu tome bila je najimpresivnija. Njegova kontrola bila je zanimljiva. Radili smo jako teške stvari i od nas je očekivao natprosječno puno. No suština tog odnosa bila je obostrano povjerenje. Očevo u nas dvoje i naše u njega. Mislim da brojni drugi roditelji nemaju takvo povjerenje u svoju djecu. I sâm slično vjerujem svojoj djeci. Moja je supruga znatno opreznija, ali također im u situacijama, koje se možda čine opasnima, potpuno vjerujem i puštam ih da sami utvrde svoja ograničenja. 17

RkJQdWJsaXNoZXIy MTMxMzMz